Otok Rab u sjevernom dijelu Jadrana, između Krka i Paga; 93,6 km2 (dug 22 km); 9205 stan. Sastoji se uglavnom od vapnenaca, koji tvore dva niza uzvisina; na sjeveroistoku je Kamenjak (najviši vrh, 408 m), a na jugozapadu Kalifront (97 m). Na sjeveroistoku je između zaljeva Lopara i Crnike, Loparski poluotok. Osim Lopara, veći su zaljevi Supetarska draga, Kamporska draga, zaljev Sveta Fumija (Eufemija). Na Rabu su zime blage (prosječna temperatura siječnja 6,7 °C), a ljeta vruća (prosječna srpanjska temperatura 23,2 °C); srednja godišnja temperatura je 15,3 °C; godišnja količina oborina iznosi oko 1000 mm. Rab se ubraja u najsunčanije dijelove Europe; 2499 sunčanih sati godišnje. Temperatura mora ljeti je do 24 °C, u zimi do 10 °C.

Rab (u antici Arba, u srednjem vijeku Arbe, Arbia, Arbiana, Arbitana, Arbium); od XV.st. javlja se naziv Rab. U pretpovijesno doba naseljen ilirskim Liburnima. Prvi put se spominje ¨ 360. Rimljani su ga zauzeli u II.st., 155. rimska je kolonija, a u doba cara Augusta grad Arba već je municipij, opasan zidom i kulama. Rimljani su na otoku podignuli brojne ljetnikovce i izgradili pomorske baze (stationes navales). Od seobe naroda Rab je najprije u sastavu Bizanta, od IX.st. do 1409. (s neznatnim prekidima) pripada Hrvatskoj, a poslije toga je, do 1797., pod vlašću Venecije. Poslije kratkotrajne austrijske vladavine otok ulazi 1805. u sklop Napoleonovih Ilirskih provincija, od 1814. pripada Austriji do 1918., kad ga je okupirala Italija. Rapalskim ugovorom 1920. vraćen je matici zemlji. U travnju 1941. okupirale su ga talijanske trupe, a poslije kapitulacije Italije njemačke; 1945. pripojen matičnoj Hrvatskoj. Otokom je 1449. i 1456. harala kuga i znatno prorijedila stanovništvo, pa je život stagnirao do početka XX. st., kad je počeo razvoj turizma.